Putovanja

Aristotelsolun

Kako doživjeti Solun, osjetiti ga, trajno zavoljeti i kako mu se vraćati? Nema nebodera i visokih zgrada, ali samo jedan pogled sa visine je dovoljan da se uvjerite da ste gost jednog velikog grada

Vremešni Jorgos Spiropulos, nekada turistički vodič u Solunu, a sada jedan od hiljade grčkih penzionera, dan ne može da zamisli bez kafe i ćaskanja sa prijateljima na trgu Aristotelos. I ljeti i zimi, po suncu i po kiši, kafu na Aristotelosu ne propuštam – kaže opušteno, duboko zavaljen u stolicu „svog kafića“. Turisti najčešće griješe, jer kafu piju oko podneva, posle silne jurnjave po radnjama, muzejima, restoranima... Moj vam je savjet da ustanete rano, dođete na trg, naručite kafu, uz koju dobijete kolače i flašicu vode, i da dugo lutate pogledom po pučini. Dočekaće vas miris kolača, đevreka, girosa, vidjećete užurbane Grke koji žure na posao. Osjetićete, zapravo, miris Grčke i miris Mediterana i vidjeti Solun kad se budi.

Naš sagovornik je stari poznanik autora ovih redova. Prije mnogo godina bio nam je vodič do Meteora, a potom i do Hilandara. Sasvim solidno govori srpski. Tipičan Grk: žustar, voli svoju zemlju, a posebno Solun, svađa se sa prijateljima koji je klub bolji: PAOK ili AEK. Sudbina je, valjda, htjela da se ovog maja opet vidimo u Solunu.

Maj je, kao i drugdje u Grčkoj, i ovdje najljepši - kao da otvara ljetopis ovog grada. Na sve strane cvjeta limun. Da, baš kao u onoj vašoj pesmi „...Tamo gde cveta limun žut...“ Cvjetaju i masline i drugo raznovrsno mediteransko drveće.

Solun se naglo mijenja, postaje sve veći? Ne oslanjam se na brojke koliko je u njemu zaista stanovnika. Time neka se bave statističari – odgovara odsječno. Jeste, sve je veći. Nema, srećom, u njemu nebodera i visokih zgrada, sav je nekako u širini. Kad ga pogledate sa Panorame, vidjećete da je to moćan grad.

Na svakom koraku je ovdje istorija. Graditelji budućeg metroa kad god bi počeli da kopaju dublje, naišli bi na ostatke rimskih zidina. Glavni je to grad sjeverne Grčke i cijele regije – egejske Makedonije. Kulturni, prosvjetni, industrijski, finansijski i administrativni centar ovog dijela zemlje. Svi, naravno, znaju za ovdašnju najdužu ulicu Egnatia koja je vjekovima povezivala istok i zapad. „Na glasu“ je i uvijek prestižna ulica Cimiski, pa i ulice oko nje, jer je roba u radnjama odličnog kvaliteta, ali su i cijene visoke. Postoje, zapravo, dvije velike oblasti grada: Ano Poli - viši dio grada na strmom području, i Kato Poli - niži dio grada koji se prostire ka istoku, sve do luke.

Naši ljudi ovaj grad pamte i po vremenu kad se u njega putovalo u šoping ili kad se, po povratku sa odmora, u njega obavezno svraćalo, naravno opet zbog kupovine. Bila su to srećna vremena svih koji su živjeli u nekadašnoj, velikoj Jugoslaviji. Silne njemačke marke su tada ostavljali u Solunu, a veliki broj trgovaca se iz petnih žila trudio da bar „natuca“ naški. To vrijeme se odavno preselilo u spomenare.

Trgovina, biznis, šoping, ali i uživanje. Grci vole kafane i kafiće, posebno one u nacionalnom stilu. U njima je i starih i mladih. U svim kafićima duž obale, od trga Aristotelos pa do Bijele kule, veoma često se čeka na slobodno mesto! I dalje su ovdje popularne čuvene uzerije (nalik na naše kafane) u kojima se ispija grčka kafa (slična našoj ), jedu feta sir, masline, paradajz i krastavci, zatim osvježavajuća salata “tzatziki“, ispija rakija "cipuro" i igraju tavli.

Prostran je Solun. Širok i moćan. Prepun istorije i gostoljubivih ljudi. Bio je svačiji i ničiji, ali uvijek svoj. Njegovi stanovnici su ponosni na bogatu prošlost, posebno na Aleksandra Makedonskog koga ovdje još nazivaju i Aleksandros Megalos, odnosno Aleksandar Veliki.

Putevi ka jugu i Maloj Aziji odvajkada vode preko Soluna – podsjeća se Jorgos Spiropulos vremena kad je o istoriji grada kazivao hiljadama turista iz cijelog svijeta. Govorio sam im da imamo 25 muzeja, crkve, Rotondu, pa poznato srpsko groblje Zejtinlik.

U podnožju Bijele kule su, gotovo cijelog dana, raznovrsna događanja. Ima uličnih svirača, klovnova, šarenih balona, a najviše turista i mještana koji uživaju u šetnji obalom. Pozvaće vas i na dva broda-restorana koja krstare solunskim zalivom. Vrijedi krstariti, posebno u predvečerje. Tek odatle, sa pučine, Solun dobija svoj sjaj, ljepotu, snagu. Dok sunce lagano hita na počinak, dok se oglašavaju brodske sirene i galebovi, na obali i u kafićima vri od ljudi. Počinje još jedna prelijepa noć u Solunu, gradu koji nikada ne spava, koji voli da mu se dođe u goste, da mu se radujete i da mu se što češće vraćate. Iz neke od mnogobrojnih ulica oko trga Aristotelos vjetar donese simbol juga: miris oleandera i limuna. 

Miroslav Stefanović / Večernje novosti

KONTAKT

  Travelhouse&Co D.O.O.

LOKACIJA

ANKETA

Ljeto 2017

NEWSLETTER PRIJAVA

Želiš da dobijaš ponude na e-mail adresu?

TRAVELHOUSE MAGAZIN