Putovanja

Santamaria

Kako je Filipo Bruneleski, bez ikakvog formalnog obrazovanja iz oblasti arhitekture, stvorio najčudesniju zgradu renesanse?

Gradski oci Firence su 1418-e godine konačno odlučili da riješe jedan monumentalni problem koji su decenijama ignorisali: ogromnu rupu u krovu svoje katedrale. Zimske kiše i ljetnje žege su godinama obasipale glavni oltar Crkve Santa Marija del Fjore – ili bar ono mjesto na kojem je glavni oltar trebalo da se nalazi. Njihovi prethodnici započeli su izgradnju ove crkve 1296-e godine da bi istakli značaj Firence kao jedne od evropskih privrednih i kulturnih prestonica, a koja se bogatila kroz bankarske poslove i trgovinu vunom i svilom. Nešto kasnije je odlučeno da ona bude krunisana najvećom kupolom na svijetu, što bi doprinijelo da, kako su to firentinski velikodostojnici sročili, ova crkva bude „korisnija i ljepša, moćnija i dostojnija poštovanja” od bilo koje druge ikada izgrađene.

Ipak, mnogo decenija kasnije ispostavilo se da još uvek niko nema izvodljivu ideju o tome kako da se izgradi kupola čiji unutrašnji prečnik iznosi 45 metara, pogotovo što je izgradnja trebalo da otpočne na 55 metara iznad tla, povrh postojećih zidova. Bilo je tu i drugih pitanja koja su mučila nadzornike izgradnje katedrale. Oni su u svojim graditeljskim planovima pokušavali da izbjegnu potporne i prelomljene lukove primjerene tradicionalnom gotičkom stilu, koji su favorizovali rivalski gradovi na sjeveru poput Milana, krvnog neprijatelja Firence. Uprkos tome, ovo su bila jedina funkcionalna arhitektonska rešenja za tako ogromnu građevinu. Da li bi kupola koja teži na desetine hiljada tona mogla bez njih da opstane? Da li Toskana posjeduje dovoljno drvne građe za građevinske skele i korubu koja je neophodna za oblikovanje kupole? I da li uopšte kupola može da se izgradi na osmougaonoj osnovi, kako to diktiraju postojeći zidovi – raspoređeni poput pite rasječene na osam djelova – a da se tokom izgradnje izgrađeno ne uruši? Odgovore na ta pitanja niko nije znao.

Stoga su 1418. godine zabrinuti firentinski oci raspisali konkurs za idejno rešenje kupole, uz primamljivu nagradu za pobjednika od 200 zlatnih florina i priliku za vječnu slavu. Vodeće arhitekte tog doba sjatile su se u Firencu i predstavile svoje ideje. Ovaj projekat je od samog početka pa do kraja u toj mjeri bio ispunjen sumnjama, strahovima, stvaralačkom tajnovitošću i građanskim ponosom, da je sve to uslovilo da se oko njega izatka bogata tapiserija legendi, a istorija kupole pretvori u parabolu o firentinskoj dovitljivosti i središnju priču o nastanku italijanske renesanse.

Prva pisana svedočanstva o tim događajima izvještavaju o slabašnim rešenjima gubitnika. Jedan arhitekta je navodno predlagao da se kupola podupre ogromnim stubom koji bi se uzdizao usred crkve. Drugi se zalagao da se kupola izgradi od „sunđerastog kamena” (možda od spugne, porozne vulkanske stijene) da bi se njena težina svela na najmanju mjeru. Treći je smislio da brdo zemlje pomiješano sa novčićima posluži umjesto skela, a što bi građanstvo besplatno razgrabilo po završetku izgradnje kupole.

Ono što pouzdano znamo je da je niski, neugledni i przničavi kandidat, zlatar Filipo Bruneleski obećao izgradnju ne jedne već dvije kupole, jedne unutar druge, i to bez komplikovanih i skupih skela. Osim toga, iz straha da će mu takmaci ukrasti ideju, odbio je da objasni kako to namjerava da postigne. Bruneleskijeva tvrdoglavost dovela je do burne rasprave sa nadzornicima i oni su ga dvaput tjerali i silom izbacivali sa skupštine, pogrdno ga nazivajući „magarcem i brbljivcem”.

Pa ipak, Bruneleskijev misteriozni plan je zaokupio njihovu maštu – možda zbog toga što su već tada spoznali da je taj „magarac i brbljivac” u stvari genije. Kao dječak, tokom svog šegrtovanja kod zlatara, usavršio je crtanje i slikanje, kao i drvodeljstvo i vajanje u srebru i bronzi, ugradnju dragog kamenja, kujundžiluk i umjetnost emajla. Kasnije je proučavao optiku i neprestano je petljao sa točkovima, zupčanicima, tegovima i silom kretanja, te je napravio izvjestan broj ingenioznih satova, uključujući tu i vjerovatno prvi budilnik u istoriji čovečanstva. Primjenjujući svoje teorijsko znanje i poznavanje mehanike na posmatranje svijeta prirode, bez ičije pomoći je osmislio pravila linearne perspektive. U Rimu je nekoliko godina proveo u premjeravanju i skiciranju antičkih spomenika, te zapisivanju njihovih arhitektonskih tajni u šiframa. I zaista, Bruneleskijev život kao da je bio jedno dugo proučavanje koje je vodilo izgradnji ove kupole neuporedive ljepote, korisnosti, slave i moći za kojom je Firenca žudjela.

KONTAKT

  Travelhouse&Co D.O.O.

  • Cetinjska 16, Podgorica (Preko puta Delta City-a)
  • Mob: +382 69 157 144
  • Mob: +382 67 509 290
  • Tel: +382 20 290 565
  • Fax: +382 20 290 566
  • travel.house@t-com.me
  • www.travelhouse.me
  • ž.r. 510-65302-74

LOKACIJA

ANKETA

NOVA GODINA 2018?

NEWSLETTER PRIJAVA

Želiš da dobijaš ponude na e-mail adresu?

TRAVEL HOUSE MAGAZIN